Gastarbajterica

Potraga za stanom u Njemačkoj

19/10/2016

stan u njemačkoj

Prva stvar koju vam kažu svi koji su odselili iz Hrvatske je: ‘Sve je super, ali pripremi se na muke Isusove oko traženja smještaja’. Tako da ne mogu reći da nam NITKO nije rekao. Rekli su nam svi. Napisali svi. Naglasili. Posebno pojasnili. Dakle, bili smo spremni na to da je traženje stana jako zahtjevan i iscrpljujuć posao. Ono što nisam nekako, u svem tom naglašavanju, uspjela shvatiti je da ‘muke Isusove’ znače, pa ono, muke koje su teške toliko da ti padne na pamet uspoređivati ih sa mukama koje je proživio Isus. I onda umro. U mukama. Na križu. Da, čini se da pronaći stan i nije baš lagano, ha?

Krenula sam sa nekim općenitim greškama u koracima. Imali smo humorističan odmak sa ‘pa ne tražimo stan u Dublinu!’ Imali smo realan odmak sa ‘nismo socijalni slučajevi tako da ne spadamo u najnižu kategoriju’. Imali smo vremenski odmak sa ‘imamo tri mjeseca za naći stan, moramo biti STVARNO kreteni da ga ne nađemo’. A naravno da smo imali i napuhano samopouzdanje sa ‘mi nismo kao svi ostali, mi ZNAMO naći stan’. U to je još ušlo i vrlo inteligentno ‘mi želimo samo i isključivo OVO naselje’, kao i ‘pa šta, uzet ćemo stan koji je komplet namješten’. Nakon, evo, šest tjedana aktivnog traženja stana, imam samo jednu stvar za reći:

A ha ha ha ha. Hahahahaha. Ha haha. Ha! Hahahahahahahaha. Ha.
Glupačo.

Na samom početku je mr. Muž sreo nekog Makedonca na igralištu koji mu je rekao da je pronaći stan nemoguće. I dok mi je to prepričavao, upustili smo se u klasičnu raspravu ‘pa naravno, kad imaš troje djece i tražiš isključivo gradski stan!’ Jer mi smo pametniji. Mi znamo kako! Samo gledaj kako rješavamo stan naših snova za 5, 4, 3, 2, 1… (ponovno pročitajte moj komentar nakon šest tjedana taženja stana) Naravno da smo u međuvremenu odlučili prihvatiti većinu dijelova grada, povećali mjesečni iznos koji smo spremni odvojiti, pa čak i dodali sobu. Samo nam dajte faking stan, braćo i sestre, samo jedan retardirani stan!

U čemu je (sve) problem? Stanovi se u većini slučajeva izdaju u potpunosti prazni. To znači da nemaju niti kuhinju. Eventualno pločice u kuhinji i kupaonu, ali i ona dolazi bez namještaja, što znači bez ormarića i ogledala (da, i ja sam se prenerazila kad sam skužila da kupaona ima ‘namještaj’). To znači da koji god stan iznajmite, morate komplet urediti. A to košta novaca. Puno. Uz mjesečni najam, prvi mjesec još morate platiti kauciju u iznosi dvije do tri mjesečne rate, plus što morate urediti taj stan. Ne morate baš glumiti Mirjanu Mikulec, ali pretpostavljam da svi trebamo kauč, krevet, ormar i tv. Dobro, oni fini i kulturni ne trebaju tv, ja trebam. I kuhinju. I faking kuhinju! Naravno, možete tražiti i stan koji ima namještaj (ili barem kuhinju!), ali to košta. Stanovi koji su komplet opremljeni gotovo nikada ne dolaze na duži period (i ni su vam idealni za prijelazno razdoblje jer se iznajmljuju na razdoblje izmedju mjesec dana i godine, tprilike). Ako slučajno naletite na stan uz koji ide namjetštaj, to smo znači da možete zadržati taj namještaj – uz naknadu, naravno. Točnije, morate ga kupiti od prijašnjeg vlasnika. Negdje traže mjesečno pedesetak eura za iznajmljivanje kuhinje sa stanom. Negdje očekuju da ju platite. A ta svota iznosi otprilike (opet) svotu dva mjesečna najma. U jednom stanu su rekli da namještaj može ostati. Za, gotovo simboličnih, 5.000 eura. Pet tisuća eura!! Na svu sreću, nismo nikada nogom kročili u navedeni stan iz jednog jednostavnog razloga – znate, taj stan je bio jednostavno premalen za našu obitelj. Taj dvosobni stan od konkretnih 78 metara kvadratnih je, ponavljam, jednostavno bio PREMALEN za našu obitelj. Pod ‘obitelj’ mislim na mene, mr. Muža i dijete od 2, 5 godine iliti nas troje koji, inače, spavamo u jednom krevetu 140×200.

To je druga čar traženja stana u Njemačkoj. Da, nekad se radi samo o pristojnom načinu da vam kažu ‘gle, ne želimo obitelj s malom djecom koja će skakati po našim finim umjerenim glavama’, ali u većini slučajeva – oni stvarno misle da je stan koji ima samo jednu spavaću sobu (koliko god velika ona bila) jednostavno neprimjeren životu obitelji. Pa makar ona imala samo tri člana. I da, kada to gledamo iz hrvatske svakodnevice, naravno da bi bilo idealno da obitelj živi u stanovima u kojima roditelji imaju svoju spavaću sobu, djeca svoju, a boravak i kuhinja su zajednički prostor. Ali opet, iz hrvatskih perspektiva, meni je to uvijek zvučalo kao utopia. Naravno da bi to bilo super. Ali koliko nas je odraslo u stanovima gdje mama i tata spavaju u boravku i lome leđa na kauču na rasklapanje? Možda je i moj stav krivi – ja sam mislila da je dovoljno da imamo prostora u boravku, a po noći je svejedno je li nas troje u sobi ili svatko sam.  Također sam glupo mislila da je ‘moj problem spava li dijete s nama ili ima svoju sobu’. I vidim da sam bila blesava. Stan u kojem smo trenutno, inače iznajmljuje dečko u svojim tridesetima. Sam. Ima djevojku, ali ne živi s njim. On sam živi u stanu koji ima 67 kvadrata, ima veliku spavaću, boravak, blagovaonicu i odvojenu kuhinju. Dakle, ima JEDNU spavaću sobu i tu živi on JEDAN. Mogla bi i djevojka s njim. Dijete ne. Drugi poznanici manijakalno su tražili novi stan, također u Kölnu, jer im je premalen od kada imaju dijete. Radi se o stanu od 100 kvadrata!! Pogađate dobro – ima samo jednu spavaću sobu!

Neću ni spominjati zavrzlame kao što je predavanje papira koji pokazuju našu financijsku povijest u Njemačkoj – a mi nemamo nikakvu povijest u Njemačkoj, pogotovo ne financijsku. Ili, recimo, potvrde od prethodnih stanodavaca. Pod ‘prethodnih’ ne znam misle li na moju svekrvu ili na obog dečka koji trenutno putuje po svijetu i pomalo je, kako bih to rekla, nedostupan? Da ne govorimo o tome da na svakom gledanju stana budemo mi, s djetetom, i nekoliko ‘upicitih’ njemačkih parova. Možda oni nemaju dvostruke standarde, ali ja se ne mogu otvoreno ponadati da će netko izabrati baš nas. Zbog čega bi? Po čemu smo mi to posebni?

Ali učimo na greškama. Prešli smo na traženje trosobnog stana umjesto dvosobnog, proučili smo njemački ebay tako da barem dio namještaja riješimo tako, ali od kuhinje ne odustajemo. I dalje pošaljemo minimalno tri maila dnevno (puta broj dana, pa sad vi računajte), s tim da nam i dalje na 9 do 10 ne odgovore. Kao što je mr. Muž rekao jednom kolegi s posla ‘Ima li gore kategorije od mlade obitelji stranaca s djetetom?’, na što mu je ovaj rekao ‘Ima. Student.’ Tako da sada živimo u nadi da ćemo nekim studentima preotet stan i uživati u našem ‘Ikea je majka’ iznajmljenom centru svemira. Barem našeg svemira. Imamo još par tjedana fore tako da ćemo vrlo brzo saznati idemo li kući za božićne praznike na 2-6 tjedana ili ipak ostajemo još neko vrijeme!

Ljubi vas #misusovo, a vi nam držite fige!

(ako vas zanima razvoj situacije, nastavak potrage za stanom nalazi se ovdje)

You Might Also Like

6 Comments

  • Reply suspicious minds 23/10/2016 at 20:09

    Ooo, kakvog li osvježenja na ovu temu. Prvenstveno sam uživala u stilu pisanja. Bra-vo. Gotovo mi je drago što dijelimo istu dilemu jer sam iz tog razloga naišla na tekst. Od večeras imaš novog fana na blogu i nastavi pisati. A meni zauzvrat, drži fige za tromjesečje traženja stana koje starta 1.1.2017.
    PS. Ja imam namještaj, uskladišten u ZG i nisam znala što s njime kad muž i ja odselimo. Nadala sam se namještenom stanu, al možda ga vidim (primjerice, kuhinju) – i prije nego sam se nadala.
    U Njemačku stižemo na 2,3 mjeseca kod kuma i krećemo u potragu za stanom. Sve isplanirano. Ta nismo tupavci kojima taj rok nije dovoljan 😉
    Čujemo se, puno pozdrava.

  • Reply Boris Horvatin 24/10/2016 at 19:45

    Ja poslao lebenslauf, firma mi odgovorila za 7 dana, došao i počeo raditi, oni mi pronašli smještaj. Ne treba mi soba sa stanom od 67 kvadrata, jer sam to imao u zg, i koristio sam samo wc, kuhinju i jednu sobu,sve ostalo je bilo u službi sakupljača prašine, tako da ove fore sa njihove ( njemačke ) strane ipak spadaju u kategoriju preseravanja koju su popušili od idola amera.Svaki vikend gledam penziće, koji se jedva kreću kako dolaze i odlaze tijekom dana, i mislim si da li i oni žive u ooooogromnim stanovima, koje nemogu koristiti bez pomagala, tipa štap za hodanje, onih kolica pomoću kojih hodaju na guranje,kojima još nisam zapamtio ime, ako da , da li ih koriste. Jedva se kreću pa čisto sumnjam. Svjestan sam da je pronalazak stana veliki problem, ali stvarno ne vidim smisao penthausa od 300 m2, u kojem sam bio ovdje, i života jednog para s djetetom u njemu. Čemu ? Tako da KISS i dalje ostaje moj moto života i rada u njemačkoj. Više o temi na http://www.rad-u-njemackoj.com
    Teti koja piše , puno sreće u pronalasku stana, lako ga je tražiti, ali još teže pronači. A da odete na selo ?

  • Reply Vlado M 26/10/2016 at 19:27

    pa ja vam vidim jedino kao mogucnost stan naci u nekom mjestu gdje ste autom brzo povezani s radnim mjestom.Putovanje so 3o km posla je ovdije nesto normalno,a samo sretnici imaju posao na 5 minuta od stana ili imaju svoj posao-firmu u okviru svoje kuce,placa.
    Nesto na sto bih vas zelio upozoriti,nemojte da vam se desi ista greska kao nasim bivsim Gastarbeiterima kojisu jednom nogom zivjeli u DE,a drugom u Hrvatskoj i sire.Morate razmisliti sto i gdje zelite dalje zivjeti,egzistirati i raditi,stvarati i svoju kapitalnu sigurnost.Ja spadam u novu hrvatsku emigraciju koja uz znanje danas ima kako egzistencijalnu tako i kapitalnu sigurnost,a pored toga sam imao i maloga sina kojega sam sam podizao.Mozete mi se uvijek obratiti za neku pomoc ako zelite na moj e mail vlado68m@gmail.com

  • Reply Maja Maric 26/10/2016 at 21:51

    Oooo, jako mi je drago čuti sve navedeno! I sve što imam za reći je – naaaravno da ćete naći stan, pa niste tupavci! 😉 Ne želim se ureći, ali izgleda da smo mi skoro-pa-pronašli stan! I izgleda kao ostvarenje mojih snova. Još samo moramo preživjeti jedan sastanak i to je to! (drž'te fige)
    Moj savjet – jako je bitno umrežiti se! Znači, svaki stan koji smo do sada vidjeli, nismo imali 5% šanse. Nitko ništa nije rekao, ali se 'osjetilo' da ih apsolutno ne zanima. Za ovaj stan (za koji držimo fige) smo saznali preko preporuke. Izdaje ga prijatelj od muževog kolege. I to je bilo dovoljno da budemo 'prvi na listi'. Znači, samo kontakti, preporuke, poznanstva – vjerujem da će i kumini kontakti biti dovoljni 😉 I drugi savjet – sve se može, ali pripremite lovu jer ovdje 'za svaki slučaj' košta puno više nego na rodnoj grudi. i SRETNO!! 😀

  • Reply Maja Maric 26/10/2016 at 21:53

    Slažem se 😉 I da, prebacili smo centar potrage van grada – čini mi se da bi mi se moglo svidjeti 🙂

  • Reply Maja Maric 26/10/2016 at 21:57

    Hvala puno! 🙂 Proširili smo područje potrage, a od samog starta smo odlučili da nećemo biti old school gasterbajteri – ako odlučimo da hoćemo biti u Hrvatskoj, vratit ćemo se. Ali dok smo tu, gradimo život ovdje 🙂

  • Leave a Reply