Vozim se na biciklu i osjećam kako me žulja. Ne sic, prepona. Već je to dobro uhodani proces brijanja prepona oštrom britvicom koja ošteti kožu. I onda kad navučeš gaće preko toga, rub stvara trenje točno tamo gdje si oštetio kožu najviše.
A trebam dobiti i menstruaciju. Molim boga da zakasni dan, dva, tek toliko da koža zacijeli bar malo. Jer plastična krilca idu fantastično uz izranjavanu kožu prepone.
Vrtim pedale na auto-pilotu i ne gledam kuda idem. Znam taj put napamet. Ni ne trebam ga gledati. Ali zašto i dalje razmišljam o gaćama? Trebam li ja kao žensko reći ‘gaćice’?
Nikad u životu za vlastito donje rublje neću pomisliti da su gaćice. Žene nose gaće i grudnjake. Bapske gaće i tange i one koje stišću stomak. Neke nose različite modele, poput bikinija ili brazilki, ali uvijek nose gaće.
Gaćice su za djevojčice. One bijele sa valovitim obrubom, na cvjetiće ili jagode i s mašnicom ispred. Odrasla žena ne nosi gaćice.
Ali zašto u trenutku kada pomislim da bi netko čitao moj tok misli, osjetim da trebam pisati gaćice? Jer su gaće one muške bijele kakve je nosio moj tata? Čak ni on, on je bio moderan mladi muškarac pa je tražio da mu moja mama na pijaci kupuje one muške modele u bojama, s debelom gumom.
Nije ih kupovao sam. Pravi muškarci na kupuju gaće. To za njih rade mame i cure i žene. Ili?
Ali čak i bijele pamučne gaće mog dide više su seksi na ženi od gaćica. Ili? Dokle god se ne vide dlačice.
Proklete dlake koje revno rade svoj posao iz dana u dan i uporno rastu bez obzira koliko ih mi uklanjale. Jer imati dlake je prljavo. Ako si žena. Dlake su fuj i neuredne i podsjećaju ljude na to da se drugi znoje, a znoj ima miris. A prava putena senzualna žena ne treba imati fiziološke potrebe.
Ako ih već MORA imati, onda se treba praviti kao da ih nema. Dlake uništavaju tu iluziju i zato ih moramo uklanjati. Uvijek i stalno.
Osim na kosi i trepavicama. I obrvama, zadnjih 10ak godina.
Parkiram bicikl na stanicu i čujem da se spušta rampa. Morat ću šprintati kroz pothodnik, nema druge.
Trčim paralelno s tramvajem. Uspješno ulazim. Sjedam uz prozor i gledam prekrasne jesenske boje koje se izmjenjuju. Vrijeme je idealno jesensko.
A ja idem u smjeru Bonna kako bi mi nepoznata žena mazala gel po pazusima, nogama i preponama, a onda laserom prelazila preko svega toga. Ja ću za to vrijeme čitati knjigu jer mi je manje neugodno tako.
Kad udješ u pubertet ne upozore te koliko često ćeš se skidati pred drugim ljudima. Ginekolog je tu najmanji problem. Taj dio je brz i medicinski sterilan. Sve ovo ostalo je malo čupavije.
I danas je jedan od tih dana kada ću se skinuti gola ispred simpatične Ukrajinke, čiji su sin i muž na ratištu, da ona pokuša nagovoriti ove moje dlake da ne rastu.
Dio koji mene muči je što ja nisam sigurna da ne želim da rastu.
Da, ove na nogama su izvor najvećih ženskih frustracija. Od vječnih zarezivanja vlastitih nogu, količine pretrpljene boli na raznim tretmanima depilacije do čistog razočaranja jer su uvijek tu kad ne treba.
Ali ove intimne su nešto drugo. ‘Duboka bikini zona’. Tako to zove moja kozmetičarka. Ali to nije duboka bikini zona. To je ono kada ti ne ostane ni jedna jedina dlačica u intimnoj zoni i ti se onda idućih nekoliko dana osjećaš kao da si gola iako si komplet obučena. Poznato i kao brazilka, iako meni ne zvuči tako bezazleno.
Moje prokletstvo leži u tome što ja mrzim brazilku. Ne želim izgledati kao da imam 9 godina. Kao što ne nosim gaćice tako sam i davno izašla iz puberteta.
I nije samo stvar vizuala. Ne volim osjećaj koji imam kada sam gola. Nije mi ugodno.
Ali da bi se laser lakše izveo i manje bolio, bolje je ako si gola.
I zato ja sad sjedim u tramvaju komplet gola i razmišljam što mi ovo treba u životu. Dobro, nisam baš gola, ali osjećam se kao da jesam. I jesam li licemjerna jer mi smetaju dlake? Zašto ih skidam sve ako ne želim? Koliko još puta moram otići da ih se riješim?
Tješim se time da su dlake u intimnoj zoni toliko otporne da će, i kada sve drugo istrijebim, one i dalje biti tu. Samo u ‘smanjenom opsegu’. Valjda moraju biti tu kada su toliko neuništive.
I dok izlazim na stanicu, sjetim se intervjua koji sam gledala sa Thandie Newton u kojem je objašnjavala da je na setu serije Westworld sve iznenadila jer za golu povijesnu scenu nije trebala ‘umjetne dlake’ jer su njene – netaknute.
Da, u Hollywoodu dobiješ trokutaste perike za intimnu zonu kako bi izgledao kao sve žene prije 50, 70, 100+ godina. Bio je to isječak koji su prenijeli mnogi mediji. A meni se urezalo u pamćenje.
Potrebna mi je ta doza samopouzdanja, razmišljam dok ulazim u salon i pokušavam se otarasiti osjećaja da me svi gledaju jer znaju da nemam ništa u gaćama.
