• #misusovo
  • Kategorije
    • #gastarbajterica
    • #supermama
    • #superžena
    • #sasvimosobno
    • #pomalo
  • Samo bez panike
  • Press
  • O meni
  • Kontakt

#misusovo

  • blog za snalaženje u njemačkoj
    #pomalo

    Derneuesvabo iliti priručnik za doseljenike u Njemačku

    Od kada sam odselila, često su mi se javljali ljudi koji su tražili više savjeta. Više savjeta o samom procesu, papirologiji, pripremama i boljem uklapanju u novu sredinu. I ono što sam i sama…

    04/02/2019
  • #gastarbajterica

    Dječji rođendan u Njemačkoj – vodič za preživljavanje

    Preživjeli smo! Napokon možemo među neredom i ostavima hrane sjesti na kauč, dignuti noge na stol i duboko udahnuti. Rekla bih ‘i popiti nešto žestoko’, ali ja ću morati preskočiti još neko vrijeme. Rođendan…

    24/01/2019
  • prvo tromjesečje
    #supermama

    Razlike između prve i druge trudnoće (prvo tromjesečje)

    Sjećam se kako mi je bilo strašno teško u prvom tromjesečju prve trudnoće. Bila mi je ‘malo mukica‘ pa sam onda izmišljala što bih ja to sad kao trebala jesti. Mukica mi je bila…

    21/01/2019
  • trudnoća
    #supermama

    Kako sakriti trudnoću?

    Prva trudnoća za mene je bila totalni šok. Planirana, ali svejedno šokantna. Jer recite vi meni, kako se odjednom pripremiti za život koji dolazi, a vi o njemu ne znate ništa? I nije taj…

    18/01/2019
  • Prijateljica
    #supermama

    Samo je jedna mama, jedan tata i jedna – prijateljica

    Zlato mamino, ljubav mamina, sreća mamina jedina skoro puni pet godina. Radost veselje i svašta nešto. I dok ju gledam kako i dalje svake godine postaje nekako još više kul nego prije (moliću, hoće…

    12/01/2019
  • #sasvimosobno

    Imaju li odrasli ljudi prijatelje?

    U idealnom svijetu ili u barem mlađahnoj verziji predodžbe života, svatko od nas bi trebao odrastati uz par prijatelja koji su mu poput obitelji. Znate ono ‘prijatelji su obitelj koju sami biramo’ i te…

    10/01/2019
  • ljubav
    #superžena

    Što kada ljubav nije ni filmska niti univerzalna?

    Neku večer smo se svađali kako se ne sjećam da smo se godinama posvađali. Bilo je posebno komično jer je bilo oko jedan ujutro, Morana je spavala, tako da smo se mi derali jedno…

    03/01/2019
  • Maja Rašić photography
    #superžena

    Koliko Božića je previše Božića?

    Službeno je upaljena prva svijeća na adventskom vijencu,  a ja imam osjećaj da mi je Božić eksplodirao u lice. I moram vam priznati, iako sam očekivala lavinu, najezdi ovolikih razmjera ipak se nisam nadala.…

    02/12/2018
  • #gastarbajterica

    Kada plan A ne upali

    Davno sam pisala o tome kako me cijeli život prati reputacija ‘one koja ima potencijala‘. One koja je dovoljno inteligentna da može brzo pohvatati, da razumije naučeno i da zna dovoljno dobro uroniti u…

    30/10/2018
  • prisutni roditelji u supercandy pop up muzeju
    #supermama

    Jesu li zaista prisutni roditelji, bolji roditelji?

    Ponovno sam nabasala na jedan od onih ‘imaš samo danas’ tekstova. Znate, jedan od onih gdje vam govore kako je svaki trenutak proveden s djetetom blagoslov, kako trebamo pohraniti u memoriju svaku sekundu zajednički…

    15/10/2018
Older Posts
Newer Posts

O meni

Vježbe pisanja. Isječci iz dnevnika. Zabilježen tok misli. Iskustvo majčinstva u dijaspori.

Slučajna zapažanja, društvena kritika, humoristične crtice, izbacivanja frustracija.
Sve u jednom.

misusovo; missovo - uzvik čuđenja, iznenađenja, skraćenica uzvika 'U ime Isusovo...!'; često se koristi u negativnom kontekstu (zgražanje, neodobravanje) te kao zamjena za psovku u čestim slučajevima nevjerice i bespomoćnosti. # - heš-teg, fraza koja prvenstveno predstavlja suvremenost

Instagram

End of an era. Skoro. Još 5 mjeseci imam posao, a End of an era. Skoro. 
Još 5 mjeseci imam posao, a onda - trubica. 
Čudno je to kad imaš još toliko vremena. Predaleko da digneš ruke, a opet znaš da je skoro tu. 
Ono što ja radim je tako tipično za mene. Podvlačim crtu. Sabirem sve što me je ovaj posao naučio, sve što mi je donio. Kvalitetne ljude, divne kolege, pregršt samopouzdanja, novih uspomena. I ne pretjerujem; ovo stvarno nije instagram verzija života. 
Imala sam tu sreću da se pronadjem ovdje, da napokon radim ono što sam oduvijek željela, da narastem kao autor i da imam iza sebe tim ljudi koji me podupire. 
A to je stvarno rijetko.
Zato valjda sve što je dobro mora kratko trajati. 
Iako 9 godina, koliko će se navršiti kad zatvorimo ‘vrata’ ipak nije baš tako kratko. 
…
Još 5 mjeseci imam posao, i još uvijek razradjujem plan za dalje. 
A to su stvari koje se ne govore baš na glas. Trebala bih se, valjda, pritajiti, kratko nestati, a onda izroniti sa novostima. 
Ali ja nisam ta osoba. 
Ja sam ona koja govori: o usponima, padovima, nesigurnostima. I tome da sam pod stresom. Čak i kad nema straha, neizvjesnot je uvijek teška. 
Pogotovo kada napuštaš nešto što stvarno voliš. 
Ali i to je život. Moje je da podvučem crtu, napravim najbolje podcaste koje mogu, a onda stavim na vagu nove opcije, emocije i težnje. 
Pa da vidimo gdje će me odvesti. 
Hoću peći kifle u pekari? Hoću li postati CEO Coca-Cole? Tko zna. U ovom trenutku sve je otvoreno.
Volim sve što vole oni koji vole Halloween. Tu sam Volim sve što vole oni koji vole Halloween. Tu sam poprilično standardni stereotip. A uvijek živim u sredinama koje nemaju nekih poveznica sa slavljenjem ovog komercijalnog američkog nekad davno kršćansko-poganskog blagdana. Znam, znam #firstworldproblems 🎃
Ipak, ovo je treći Halloween kojeg ću se rado sjećati i nositi ga u svom malom emo srcu. Prvi je bio studenstki Halloween party u Boogaloo kada je prvi put u životu negdje svirala muzika koju ja INAČE slušam! 🩶 Drugi je bio moja djevojačka, party stoljeća zbog kojeg sam se udavala s infuzijom. I treći je ovaj - naš prvi pravi Trick-or-Treat!
Znam ja da je Köln karnevalski grad. Sve je to lijepo, maškare, šarenilo, ovo ono. Ali ja ću ipak izabrati Halloween svaki put. ‘Lore’ je naprosto bliži meni. 
#🎃vs.🤡 #nemalavabo
Imposter sindrom. Vječno kvalificirana, nikad sigu Imposter sindrom. Vječno kvalificirana, nikad sigurna. Žena-potencijal. It is I! :D Vjerujem da će se toliko vas pronaći u ovom mom malom opisu sebe kao profesionalca. One koja je odselila radi boljih poslovnih prilika, a onda pala u nesvjest - kad se pojavila bolja poslovna prilika. Znam, znam, treba i to znati. A ja, srećom, znam.

I nije to sve, ne stoji sve iza ponude i potražnje. Dobro je pronaći priliku, zgrabiti ju kada se ukaže. Ali ono što se ne vidi iza svih slika, radova, podcasta je sve ono što smo naučili putem. I tu ne mislim na “LinkedIn referat na temu kako sam rasturila na svim poljima”. Mislim na osjećaj strave kad sjedaš za kompjuter na kojemu je sve na njemačkom. A “dobar dan, ja se zovem Maja, dolazim iz Hrvatske i hobi mi je kukičanje” njemački nije isto što i “imaš par programa i osim cijelog web-a, zadužena si i za ubacivanje emisije u live program” njemački. Osjećaj apsolutne nekompetentnosti medju ljudima koji u razgovoru nabrajaju i političke i književne velikane, prošle i sadašnje, medjunarodne odnose i ljude iz javnog života, a ja ne znam pola imena tko su.

Znate kada se nauči postaviti sva bitna pitanja? Kada snimiš cijeli prilog i u montaži shvatiš da nisi postavio PRVO I OSNOVNO GLAVNO pitanje. Pitajte me kako znam.

Dnevni program te nauči još nešto - kako otresti sve sa sebe i ići dalje. Nakon određene crte nema povratka. Što si napravio, napravio si. Što si sje*o, sje*o si, kako bi se u narodu reklo. Prvo se živciraš, a onda prihvatiš. S godinama sam zavoljela to što nije ‘moja zadnja’.

S godinama sam zavoljela i to što lako vidim putanju kojom se krećem. U ovako uigranom timu prvenstveno kvalitetnih kolega, nikada nisam imala osjećaj da nešto ne smijem pitati ili da je katastrofalno pogriješiti. A to znači nemjerljivo puno.

Ono čega se nikada nisam uspjela riješiti je i dalje osjećaj padobranca. One koja je tu ‘upala’ i snašla se. Kao kad te ubace u kolo i, dok cupkaš u ritmu, obuzet stravom da remetiš sinkronizaciju, žestoko se koncentriraš na plesače oko sebe i hvataš korak. Ja sam uvijek bila dobra u praćenju koraka.
Samo mi malo duže treba da priznam da sam ih već naučila.

Vječno kvalificirana, nikad sigurna. A kad pog
Obitelj dolazi u raznim oblicima. A ja baš volim š Obitelj dolazi u raznim oblicima. A ja baš volim što uz moju dolazi disclaimer. Jer su neke veze puno bliže nego što to obiteljsko stablo na papiru ikada može prikazati. Ponekad ti život uzme one najbliže. Ali se pobrine da takvu potporu, ljubav, sigurnost i zaledje dobiješ na drugi način. (A opet na slikama nisu svi oni koji su trebali biti jer kad puno pričaš - malo slikaš.)
Kako se prave slavonski svatovi? Smrtno ozbiljno s Kako se prave slavonski svatovi?
Smrtno ozbiljno se shvaća: dolazak, dress code, rakija, količina i kvaliteta hrane, pravljenje atmosfere, plesanje, rakija, odabir muzike, sudjelovanje, poštivanje tradicije, rakija.
Ako ne znaš plesati, naučit ćeš. Na licu mjesta. Ako nešto ne jedeš, ima nešto drugo. Ili treće. Ili četvrto. 
Muzika je tu za sve, od 0 do 99. Jer dolaze svi - od 0 do 99. 
Protokol je tu s razlogom, šljaka stoljećima, šljakat će i tebi. 
Zastava ima nekoliko. (Ne pitaj zašto, samo riješi da ih ima.) Rakija se nosi sa sobom prije, za vrijeme, i poslije vjenčanja.
Ne ide se kući prije 2. Stolica ima dovoljno, sva djeca imaju gdje spavati. Nisi bio u svatovima ako se nisi porječkao sa boljom polovicom oko toga kada je dosta. Plesa, fora, pića. 
Čepići za uši su za slabiće. 
Ako ti je previše, promijeni cipele, popij još jednu kavu, pa rakiju, i ajmo još jedan krug. 
Kolo se pleše kao da ti život ovisi o tome. 
Mladenci su besprijekorni od jutra do sutradan ujutro - nasmiješeni, posvećeni, na nivou. 
I sutra sve ponove jer te opet nahrane, napoje i pošalju kući. 
Kao što rekoh, slavonski svatovi smrtno su ozbiljna stvar. 
Jedino što nitko u njima nije - ozbiljan. 🥳
Život u crticama: • u Nemačka je još jučer bilo 26 Život u crticama:
• u Nemačka je još jučer bilo 26°C, mislila sam da ovo ljeto nikada neće završiti.
• čini mi se da na cestu izmile svi čudni likovi čim par dana bude sparno - svi se svadjaju, svi su agresivni, nitko se ne kontrolira.
• dane sam provela pred kompom, ljuta i na sebe i na svijet (posebno na sebe jer kad me svijet stisne, nisam u stanju ignorirati ga kad djeca dodju kući, već ostanem isključena i u računicama i ne samo da ništa ne riješim, nego me još i grize savjest).
• oni koji imaju problem s hrvatskom birokracijom nikad nisu sreli njemačku birokraciju - I said what I said
• umorna sam; možda od vrućine, možda od papira, možda od planova i računica i osjećaja da tražim previše, a ne mogu manje.
• nikad u životu nisam manje snimala i slikala, bojim se da je to ‘znak’ koji nisam spremna iščitati.
• bilo mi je teško, javila sam se najmanje 4 osobe, sve su dogovorile kavu ‘idući tjedan; prvo mi je bilo smiješno, onda sam nazvala baku. Baka je uvijek tu za tebe. 
• u literaturi za odgoj tinejdžerki sam slušala o ‘prenošenju brige’ na roditelje, o tome kako kada su pod stresom, istresu sve na roditelje i onda se roditelji stresiraju, a tinejdžer malo odmori. Majo, jesi li ti tinejdžer?
• slika je ta koja je, nemam bolju ni noviju jer se i dalje mrzim slikati (a volim imat’ slike), ali, ako ništa drugo, barem si na njoj izgledam kao 100% ja.
• sutra moram na ‘druženje školskih roditelja’ u parkić nakon škole i nema načina da objasnim na koje bih sve metode mučenja pristala samo da to izbjegnem. Idem li svejedno? Naravno.
Henrik VIII i ja, nakon tri dokumentarca, dvije bi Henrik VIII i ja, nakon tri dokumentarca, dvije biografije i 27 otvorenih tabova, pokušavamo utvrditi je li problem možda ipak bio u njemu.
Jesam li totalno poludila? Ili je ovo napokon realni prikaz mene? Ne znam, provjerite na mom substacku! 🚬😎

Slike su parodija napravljena uz pomoć AI-a, ne’š vjerovat’. Ali ono što nije AI su moje ‘vježbe pisanja’ koje mi donose nevjerojatno puno radosti i veselja, ali mi uporno fali - komentara. 
Čitanost je dobra. Lajkovi su tu. Ali mene zanima SJEDA LI VAM to što dobivate ili ipak ne?
Jesen samo što nije. Sezona bundeva je počela. Ja Jesen samo što nije. Sezona bundeva je počela. 
Ja opet samo s jednim dijetetom idem po farmama i vašarima jer je ona mala-velika sad narasla. 
To je sad valjda ona nadoknada gdje je on uvijek do sada morao ‘dijeliti mamu’. I dočekao je. 😇

Prvih 10 je Tibi, nakon toga idemo ‘down the memory lane’. 🎃🧡🍁
Od kada gleda sadržaj neovisno o ograničenju dobi, Od kada gleda sadržaj neovisno o ograničenju dobi, ništa ju nije impresioniralo kao Sherlock Holmes s Benedictom Cumberbatchom. 
A pošto je muzej stvarno mali, a stvarno ne-jeftin, tata se žrtvovao i pustio nas dvije da idemo same. 
Tibiju je zabavnije u parku (a on je u Londonu stalno pa može otići na miru.)
Skoro si je kupila i njegovu kapu, ali je razum prevladao. Izašli smo zato s posterom moji valjda ima 100x50 cm ili tako nešto. 
Mi svi zapravo volimo Sherlocka, ali mi je zanimljivo da, kao i Poirota, ga nikad nisam čitala. 🫣 
Možda mi je najdraža verzija gdje ga glumi Robert Downey Jr., Morana ne odustaje od ovog suvremenog kao i tata joj, dok se Tibor zadovoljava crtićem Sherlock Yack. 😆 Koji je vama najdraži?

Arhiva

Prati me na Facebooku

Maja & Morana – naš Youtube kanal

https://www.youtube.com/watch?v=5D_zxmoABSs&t=10s
End of an era. Skoro. Još 5 mjeseci imam posao, a End of an era. Skoro. 
Još 5 mjeseci imam posao, a onda - trubica. 
Čudno je to kad imaš još toliko vremena. Predaleko da digneš ruke, a opet znaš da je skoro tu. 
Ono što ja radim je tako tipično za mene. Podvlačim crtu. Sabirem sve što me je ovaj posao naučio, sve što mi je donio. Kvalitetne ljude, divne kolege, pregršt samopouzdanja, novih uspomena. I ne pretjerujem; ovo stvarno nije instagram verzija života. 
Imala sam tu sreću da se pronadjem ovdje, da napokon radim ono što sam oduvijek željela, da narastem kao autor i da imam iza sebe tim ljudi koji me podupire. 
A to je stvarno rijetko.
Zato valjda sve što je dobro mora kratko trajati. 
Iako 9 godina, koliko će se navršiti kad zatvorimo ‘vrata’ ipak nije baš tako kratko. 
…
Još 5 mjeseci imam posao, i još uvijek razradjujem plan za dalje. 
A to su stvari koje se ne govore baš na glas. Trebala bih se, valjda, pritajiti, kratko nestati, a onda izroniti sa novostima. 
Ali ja nisam ta osoba. 
Ja sam ona koja govori: o usponima, padovima, nesigurnostima. I tome da sam pod stresom. Čak i kad nema straha, neizvjesnot je uvijek teška. 
Pogotovo kada napuštaš nešto što stvarno voliš. 
Ali i to je život. Moje je da podvučem crtu, napravim najbolje podcaste koje mogu, a onda stavim na vagu nove opcije, emocije i težnje. 
Pa da vidimo gdje će me odvesti. 
Hoću peći kifle u pekari? Hoću li postati CEO Coca-Cole? Tko zna. U ovom trenutku sve je otvoreno.
Volim sve što vole oni koji vole Halloween. Tu sam Volim sve što vole oni koji vole Halloween. Tu sam poprilično standardni stereotip. A uvijek živim u sredinama koje nemaju nekih poveznica sa slavljenjem ovog komercijalnog američkog nekad davno kršćansko-poganskog blagdana. Znam, znam #firstworldproblems 🎃
Ipak, ovo je treći Halloween kojeg ću se rado sjećati i nositi ga u svom malom emo srcu. Prvi je bio studenstki Halloween party u Boogaloo kada je prvi put u životu negdje svirala muzika koju ja INAČE slušam! 🩶 Drugi je bio moja djevojačka, party stoljeća zbog kojeg sam se udavala s infuzijom. I treći je ovaj - naš prvi pravi Trick-or-Treat!
Znam ja da je Köln karnevalski grad. Sve je to lijepo, maškare, šarenilo, ovo ono. Ali ja ću ipak izabrati Halloween svaki put. ‘Lore’ je naprosto bliži meni. 
#🎃vs.🤡 #nemalavabo
Imposter sindrom. Vječno kvalificirana, nikad sigu Imposter sindrom. Vječno kvalificirana, nikad sigurna. Žena-potencijal. It is I! :D Vjerujem da će se toliko vas pronaći u ovom mom malom opisu sebe kao profesionalca. One koja je odselila radi boljih poslovnih prilika, a onda pala u nesvjest - kad se pojavila bolja poslovna prilika. Znam, znam, treba i to znati. A ja, srećom, znam.

I nije to sve, ne stoji sve iza ponude i potražnje. Dobro je pronaći priliku, zgrabiti ju kada se ukaže. Ali ono što se ne vidi iza svih slika, radova, podcasta je sve ono što smo naučili putem. I tu ne mislim na “LinkedIn referat na temu kako sam rasturila na svim poljima”. Mislim na osjećaj strave kad sjedaš za kompjuter na kojemu je sve na njemačkom. A “dobar dan, ja se zovem Maja, dolazim iz Hrvatske i hobi mi je kukičanje” njemački nije isto što i “imaš par programa i osim cijelog web-a, zadužena si i za ubacivanje emisije u live program” njemački. Osjećaj apsolutne nekompetentnosti medju ljudima koji u razgovoru nabrajaju i političke i književne velikane, prošle i sadašnje, medjunarodne odnose i ljude iz javnog života, a ja ne znam pola imena tko su.

Znate kada se nauči postaviti sva bitna pitanja? Kada snimiš cijeli prilog i u montaži shvatiš da nisi postavio PRVO I OSNOVNO GLAVNO pitanje. Pitajte me kako znam.

Dnevni program te nauči još nešto - kako otresti sve sa sebe i ići dalje. Nakon određene crte nema povratka. Što si napravio, napravio si. Što si sje*o, sje*o si, kako bi se u narodu reklo. Prvo se živciraš, a onda prihvatiš. S godinama sam zavoljela to što nije ‘moja zadnja’.

S godinama sam zavoljela i to što lako vidim putanju kojom se krećem. U ovako uigranom timu prvenstveno kvalitetnih kolega, nikada nisam imala osjećaj da nešto ne smijem pitati ili da je katastrofalno pogriješiti. A to znači nemjerljivo puno.

Ono čega se nikada nisam uspjela riješiti je i dalje osjećaj padobranca. One koja je tu ‘upala’ i snašla se. Kao kad te ubace u kolo i, dok cupkaš u ritmu, obuzet stravom da remetiš sinkronizaciju, žestoko se koncentriraš na plesače oko sebe i hvataš korak. Ja sam uvijek bila dobra u praćenju koraka.
Samo mi malo duže treba da priznam da sam ih već naučila.

Vječno kvalificirana, nikad sigurna. A kad pog
Obitelj dolazi u raznim oblicima. A ja baš volim š Obitelj dolazi u raznim oblicima. A ja baš volim što uz moju dolazi disclaimer. Jer su neke veze puno bliže nego što to obiteljsko stablo na papiru ikada može prikazati. Ponekad ti život uzme one najbliže. Ali se pobrine da takvu potporu, ljubav, sigurnost i zaledje dobiješ na drugi način. (A opet na slikama nisu svi oni koji su trebali biti jer kad puno pričaš - malo slikaš.)
Kako se prave slavonski svatovi? Smrtno ozbiljno s Kako se prave slavonski svatovi?
Smrtno ozbiljno se shvaća: dolazak, dress code, rakija, količina i kvaliteta hrane, pravljenje atmosfere, plesanje, rakija, odabir muzike, sudjelovanje, poštivanje tradicije, rakija.
Ako ne znaš plesati, naučit ćeš. Na licu mjesta. Ako nešto ne jedeš, ima nešto drugo. Ili treće. Ili četvrto. 
Muzika je tu za sve, od 0 do 99. Jer dolaze svi - od 0 do 99. 
Protokol je tu s razlogom, šljaka stoljećima, šljakat će i tebi. 
Zastava ima nekoliko. (Ne pitaj zašto, samo riješi da ih ima.) Rakija se nosi sa sobom prije, za vrijeme, i poslije vjenčanja.
Ne ide se kući prije 2. Stolica ima dovoljno, sva djeca imaju gdje spavati. Nisi bio u svatovima ako se nisi porječkao sa boljom polovicom oko toga kada je dosta. Plesa, fora, pića. 
Čepići za uši su za slabiće. 
Ako ti je previše, promijeni cipele, popij još jednu kavu, pa rakiju, i ajmo još jedan krug. 
Kolo se pleše kao da ti život ovisi o tome. 
Mladenci su besprijekorni od jutra do sutradan ujutro - nasmiješeni, posvećeni, na nivou. 
I sutra sve ponove jer te opet nahrane, napoje i pošalju kući. 
Kao što rekoh, slavonski svatovi smrtno su ozbiljna stvar. 
Jedino što nitko u njima nije - ozbiljan. 🥳
Život u crticama: • u Nemačka je još jučer bilo 26 Život u crticama:
• u Nemačka je još jučer bilo 26°C, mislila sam da ovo ljeto nikada neće završiti.
• čini mi se da na cestu izmile svi čudni likovi čim par dana bude sparno - svi se svadjaju, svi su agresivni, nitko se ne kontrolira.
• dane sam provela pred kompom, ljuta i na sebe i na svijet (posebno na sebe jer kad me svijet stisne, nisam u stanju ignorirati ga kad djeca dodju kući, već ostanem isključena i u računicama i ne samo da ništa ne riješim, nego me još i grize savjest).
• oni koji imaju problem s hrvatskom birokracijom nikad nisu sreli njemačku birokraciju - I said what I said
• umorna sam; možda od vrućine, možda od papira, možda od planova i računica i osjećaja da tražim previše, a ne mogu manje.
• nikad u životu nisam manje snimala i slikala, bojim se da je to ‘znak’ koji nisam spremna iščitati.
• bilo mi je teško, javila sam se najmanje 4 osobe, sve su dogovorile kavu ‘idući tjedan; prvo mi je bilo smiješno, onda sam nazvala baku. Baka je uvijek tu za tebe. 
• u literaturi za odgoj tinejdžerki sam slušala o ‘prenošenju brige’ na roditelje, o tome kako kada su pod stresom, istresu sve na roditelje i onda se roditelji stresiraju, a tinejdžer malo odmori. Majo, jesi li ti tinejdžer?
• slika je ta koja je, nemam bolju ni noviju jer se i dalje mrzim slikati (a volim imat’ slike), ali, ako ništa drugo, barem si na njoj izgledam kao 100% ja.
• sutra moram na ‘druženje školskih roditelja’ u parkić nakon škole i nema načina da objasnim na koje bih sve metode mučenja pristala samo da to izbjegnem. Idem li svejedno? Naravno.
Henrik VIII i ja, nakon tri dokumentarca, dvije bi Henrik VIII i ja, nakon tri dokumentarca, dvije biografije i 27 otvorenih tabova, pokušavamo utvrditi je li problem možda ipak bio u njemu.
Jesam li totalno poludila? Ili je ovo napokon realni prikaz mene? Ne znam, provjerite na mom substacku! 🚬😎

Slike su parodija napravljena uz pomoć AI-a, ne’š vjerovat’. Ali ono što nije AI su moje ‘vježbe pisanja’ koje mi donose nevjerojatno puno radosti i veselja, ali mi uporno fali - komentara. 
Čitanost je dobra. Lajkovi su tu. Ali mene zanima SJEDA LI VAM to što dobivate ili ipak ne?
Jesen samo što nije. Sezona bundeva je počela. Ja Jesen samo što nije. Sezona bundeva je počela. 
Ja opet samo s jednim dijetetom idem po farmama i vašarima jer je ona mala-velika sad narasla. 
To je sad valjda ona nadoknada gdje je on uvijek do sada morao ‘dijeliti mamu’. I dočekao je. 😇

Prvih 10 je Tibi, nakon toga idemo ‘down the memory lane’. 🎃🧡🍁
Od kada gleda sadržaj neovisno o ograničenju dobi, Od kada gleda sadržaj neovisno o ograničenju dobi, ništa ju nije impresioniralo kao Sherlock Holmes s Benedictom Cumberbatchom. 
A pošto je muzej stvarno mali, a stvarno ne-jeftin, tata se žrtvovao i pustio nas dvije da idemo same. 
Tibiju je zabavnije u parku (a on je u Londonu stalno pa može otići na miru.)
Skoro si je kupila i njegovu kapu, ali je razum prevladao. Izašli smo zato s posterom moji valjda ima 100x50 cm ili tako nešto. 
Mi svi zapravo volimo Sherlocka, ali mi je zanimljivo da, kao i Poirota, ga nikad nisam čitala. 🫣 
Možda mi je najdraža verzija gdje ga glumi Robert Downey Jr., Morana ne odustaje od ovog suvremenog kao i tata joj, dok se Tibor zadovoljava crtićem Sherlock Yack. 😆 Koji je vama najdraži?
Zadnja slika kaže: “Ne, stvarno, kako misliš ne mo Zadnja slika kaže: “Ne, stvarno, kako misliš ne možemo ostati?!”
Znam da sam dosadna sa slikama iz Londona, ali nem Znam da sam dosadna sa slikama iz Londona, ali nemam ništa za reći u svoju obranu. 
Osim toga da me do sada ovolika euforija nakon jednog grada nikada nije ovako držala. (Čak ni nakon Pariza, a tamo sam bila 3 puta.) 
Camden Town je očekivano šaren, očekivano zabavan, očekivano prepun, očekivano dobre glazbene pozadine i s neočekivano dovoljno prostora da se u njemu zaista chilla, a ne samo turistički prodje kroz njega.
1. rujan je, a to znači samo jedno - Hogwarts. 🦉 N 1. rujan je, a to znači samo jedno - Hogwarts. 🦉
Ne znam koliko će im ostati u memoriji, ali drago mi ne da su barem malo dobili osjećaj što je sve potrebno da bi se napravila ovakva čarolija koja je privukla tolike generacije.

© 2017 - All Rights Reserved.