• #misusovo
  • Kategorije
    • #gastarbajterica
    • #supermama
    • #superžena
    • #sasvimosobno
    • #pomalo
  • Samo bez panike
  • Press
  • O meni
  • Kontakt

#misusovo

  • blog za snalaženje u njemačkoj
    #pomalo

    Derneuesvabo iliti priručnik za doseljenike u Njemačku

    Od kada sam odselila, često su mi se javljali ljudi koji su tražili više savjeta. Više savjeta o samom procesu, papirologiji, pripremama i boljem uklapanju u novu sredinu. I ono što sam i sama…

    04/02/2019
  • #gastarbajterica

    Dječji rođendan u Njemačkoj – vodič za preživljavanje

    Preživjeli smo! Napokon možemo među neredom i ostavima hrane sjesti na kauč, dignuti noge na stol i duboko udahnuti. Rekla bih ‘i popiti nešto žestoko’, ali ja ću morati preskočiti još neko vrijeme. Rođendan…

    24/01/2019
  • prvo tromjesečje
    #supermama

    Razlike između prve i druge trudnoće (prvo tromjesečje)

    Sjećam se kako mi je bilo strašno teško u prvom tromjesečju prve trudnoće. Bila mi je ‘malo mukica‘ pa sam onda izmišljala što bih ja to sad kao trebala jesti. Mukica mi je bila…

    21/01/2019
  • trudnoća
    #supermama

    Kako sakriti trudnoću?

    Prva trudnoća za mene je bila totalni šok. Planirana, ali svejedno šokantna. Jer recite vi meni, kako se odjednom pripremiti za život koji dolazi, a vi o njemu ne znate ništa? I nije taj…

    18/01/2019
  • Prijateljica
    #supermama

    Samo je jedna mama, jedan tata i jedna – prijateljica

    Zlato mamino, ljubav mamina, sreća mamina jedina skoro puni pet godina. Radost veselje i svašta nešto. I dok ju gledam kako i dalje svake godine postaje nekako još više kul nego prije (moliću, hoće…

    12/01/2019
  • #sasvimosobno

    Imaju li odrasli ljudi prijatelje?

    U idealnom svijetu ili u barem mlađahnoj verziji predodžbe života, svatko od nas bi trebao odrastati uz par prijatelja koji su mu poput obitelji. Znate ono ‘prijatelji su obitelj koju sami biramo’ i te…

    10/01/2019
  • ljubav
    #superžena

    Što kada ljubav nije ni filmska niti univerzalna?

    Neku večer smo se svađali kako se ne sjećam da smo se godinama posvađali. Bilo je posebno komično jer je bilo oko jedan ujutro, Morana je spavala, tako da smo se mi derali jedno…

    03/01/2019
  • Maja Rašić photography
    #superžena

    Koliko Božića je previše Božića?

    Službeno je upaljena prva svijeća na adventskom vijencu,  a ja imam osjećaj da mi je Božić eksplodirao u lice. I moram vam priznati, iako sam očekivala lavinu, najezdi ovolikih razmjera ipak se nisam nadala.…

    02/12/2018
  • #gastarbajterica

    Kada plan A ne upali

    Davno sam pisala o tome kako me cijeli život prati reputacija ‘one koja ima potencijala‘. One koja je dovoljno inteligentna da može brzo pohvatati, da razumije naučeno i da zna dovoljno dobro uroniti u…

    30/10/2018
  • prisutni roditelji u supercandy pop up muzeju
    #supermama

    Jesu li zaista prisutni roditelji, bolji roditelji?

    Ponovno sam nabasala na jedan od onih ‘imaš samo danas’ tekstova. Znate, jedan od onih gdje vam govore kako je svaki trenutak proveden s djetetom blagoslov, kako trebamo pohraniti u memoriju svaku sekundu zajednički…

    15/10/2018
Older Posts
Newer Posts

O meni

Vježbe pisanja. Isječci iz dnevnika. Zabilježen tok misli. Iskustvo majčinstva u dijaspori.

Slučajna zapažanja, društvena kritika, humoristične crtice, izbacivanja frustracija.
Sve u jednom.

misusovo; missovo - uzvik čuđenja, iznenađenja, skraćenica uzvika 'U ime Isusovo...!'; često se koristi u negativnom kontekstu (zgražanje, neodobravanje) te kao zamjena za psovku u čestim slučajevima nevjerice i bespomoćnosti. # - heš-teg, fraza koja prvenstveno predstavlja suvremenost

Instagram

Henrik VIII i ja, nakon tri dokumentarca, dvije bi Henrik VIII i ja, nakon tri dokumentarca, dvije biografije i 27 otvorenih tabova, pokušavamo utvrditi je li problem možda ipak bio u njemu.
Jesam li totalno poludila? Ili je ovo napokon realni prikaz mene? Ne znam, provjerite na mom substacku! 🚬😎

Slike su parodija napravljena uz pomoć AI-a, ne’š vjerovat’. Ali ono što nije AI su moje ‘vježbe pisanja’ koje mi donose nevjerojatno puno radosti i veselja, ali mi uporno fali - komentara. 
Čitanost je dobra. Lajkovi su tu. Ali mene zanima SJEDA LI VAM to što dobivate ili ipak ne?
Jesen samo što nije. Sezona bundeva je počela. Ja Jesen samo što nije. Sezona bundeva je počela. 
Ja opet samo s jednim dijetetom idem po farmama i vašarima jer je ona mala-velika sad narasla. 
To je sad valjda ona nadoknada gdje je on uvijek do sada morao ‘dijeliti mamu’. I dočekao je. 😇

Prvih 10 je Tibi, nakon toga idemo ‘down the memory lane’. 🎃🧡🍁
Od kada gleda sadržaj neovisno o ograničenju dobi, Od kada gleda sadržaj neovisno o ograničenju dobi, ništa ju nije impresioniralo kao Sherlock Holmes s Benedictom Cumberbatchom. 
A pošto je muzej stvarno mali, a stvarno ne-jeftin, tata se žrtvovao i pustio nas dvije da idemo same. 
Tibiju je zabavnije u parku (a on je u Londonu stalno pa može otići na miru.)
Skoro si je kupila i njegovu kapu, ali je razum prevladao. Izašli smo zato s posterom moji valjda ima 100x50 cm ili tako nešto. 
Mi svi zapravo volimo Sherlocka, ali mi je zanimljivo da, kao i Poirota, ga nikad nisam čitala. 🫣 
Možda mi je najdraža verzija gdje ga glumi Robert Downey Jr., Morana ne odustaje od ovog suvremenog kao i tata joj, dok se Tibor zadovoljava crtićem Sherlock Yack. 😆 Koji je vama najdraži?
Zadnja slika kaže: “Ne, stvarno, kako misliš ne mo Zadnja slika kaže: “Ne, stvarno, kako misliš ne možemo ostati?!”
Znam da sam dosadna sa slikama iz Londona, ali nem Znam da sam dosadna sa slikama iz Londona, ali nemam ništa za reći u svoju obranu. 
Osim toga da me do sada ovolika euforija nakon jednog grada nikada nije ovako držala. (Čak ni nakon Pariza, a tamo sam bila 3 puta.) 
Camden Town je očekivano šaren, očekivano zabavan, očekivano prepun, očekivano dobre glazbene pozadine i s neočekivano dovoljno prostora da se u njemu zaista chilla, a ne samo turistički prodje kroz njega.
1. rujan je, a to znači samo jedno - Hogwarts. 🦉 N 1. rujan je, a to znači samo jedno - Hogwarts. 🦉
Ne znam koliko će im ostati u memoriji, ali drago mi ne da su barem malo dobili osjećaj što je sve potrebno da bi se napravila ovakva čarolija koja je privukla tolike generacije.
Ja ne znam preletjeti preko informacija. Uopće viš Ja ne znam preletjeti preko informacija. Uopće više ne znam ovlaš se okrznuti o činjenicu i nastaviti dalje. Onako pitko, zabave radi. 
Iako, da budem iskrena, možda nikad nisam ni bila dobra u tome.
Ne mogu samo nešto izguglati. Moram naići na nešto još više zanimljivo, moram znati kontekst, onda otvorim još šest tabova, odem 320 godina unazad, iskopam obiteljsko stablo i 40 minuta kasnije znam daleko previše o nečemu što zapravo nije bilo toliko neophodno za istraživati.
Put u London je to OPET potvrdio. Razgledavanje ove gradčine, sa toliko povijesti, ali i toliko prisutnosti u pop kulturi i suvremenoj politici, doslovno dodje kao gorivo za taj moj problem.
Tower of London? Moram znati gdje je točno bila zatočena Anne Boleyn i ponoviti obiteljske veze. A čekaj, što je s Lady Jane Grey?
Parlament? Dobro, sad moramo saznati sve o Guyu Fawkesu.
HMS Belfast? Zašto je ovaj brod uopće ovdje? I kako su stotine ljudi zapravo živjele na njemu?
Sherlock Holmes? U kojem trenutku izmišljeni stanovnik Londona postane poznatiji od većine stvarnih?
Uvijek postoji još jedno pitanje. I još jedan tab. Ili sedam. 
Ne pomažda mi to sve ulazi i u opis posla. Ne obiteljski život Henrika VIII., već ovo upadanje u ‘zečje rupe’, brzo sklapanje puzzli o pozadini priče, i onda brzo objašnjavanje sve to drugim ljudima. 
Htjeli oni to ili ne.
Što znači da sam ovih dana bila ili najbolji besplatni turistički vodič koji je moja obitelj mogla poželjeti, ili naporna ‘tedka’ koja upravo ubija u pojam četvero djece informacijama koje apsolutno nitko nije tražio.
Teško je reći. 
(Ili ne želim znati! 😂)
Teško mi je objasniti moj stav o Londonu. Nešto s Teško mi je objasniti moj stav o Londonu. 
Nešto slično kao nekad davno, u srednjoj, kada sam se ‘bojala’ otići prvi put u Pariz. Toliko toga sam očekivala i htjela, toliko toga sam znala, da me bilo strah doći i - razočarati se. 
Pogotov jer ja rijetko tražim suvremene verzije tih gradova. 
Ja tražim sve ono što ih je dovelo do toga gdje jesu pa me zna deprimirati raskorak onoga što su bili i onoga što su sada. 
A London je mogao biti samo crvene govornice i hrpa ljudi. 
Srećom - nije. 

Meni je zapravo bilo teško pojmiti da taj London stvarno postoji takav kakav je. I onaj prošli i ovaj sadašnji. Da je sve to tu. U i Sherlock Holmes i Tower. I Anne Boleyn i West End i BBC i William kojem dolazi šogorica. Sve je tu i sve je - istovremeno. 

A povijesni dio je morao ići odmah drugi dan jer meni ne vrijedi sve ovo bez tog dijela. Dijela koji je London učinio nekako mojim iako, realno, nikakve veze s njim nemam. 💁‍♀️

Ali dobro, što je tu je, evo konj. Zapravo tri. I nisu pravi nego drveni, ali nema veze. Oklop od Henrika VIII. je bilo s druge strane samo, vidite, ja kad se zablejim u ono što mi je bitno, zaboravim ponekad slikati. 

Tibi je našao lava i Tibi-ja iz Venecije tako da smo i to riješili. 

Jesam jedina koja ovo teško odvaja od ‘kadra iz filma’? Predivno je i ogromno, a opet - tu je i stvarno je. 

Dok neki traže posao. 

Neki traže neke druge poveznice. 

Srećom ima ljepši nos. I glavu. Mislim, ima LJEPŠU glavu. Ali i IMA glavu, točka. #dadjokes 

Mi i Tower of London. 
Jasno mi je da nekima moje oduševljenje može djelovati suludo i naivno, ali zaista nema potrebe ispričavati se zbog toga. Nije li super što i dalje imamo spospobnost oduševljavati se kao mala djeca?!

Imamo ovakvu i iz Grčke, slikanu 2004. 
Vojnik je imao bolje cipelice tamo. I suknju. 

Jedna za bake i ostalu rodbinu. 

Uvijek najviše volim ove koje ni ne znam da su uslikane. 

Dečki. 

Sretni dečki, kažu oni. 

I dalje nije oklop od Henrika VIII. Jbg. 

Dijete je stalo i obuklo majicu preko sebe. Dobro sam ju naučila. 😎 Nema u bretelama u crkvu! 💪

E, a i dost dobra mi je ova suknja, moram priznati. 💅

Vidiš, kad te slika netko drugi, onda uzmeš sliku i kažeš hvala. Ali zato ond
Ove godine smo odlučili da nećemo zajedno na more. Ove godine smo odlučili da nećemo zajedno na more. Dosta je bilo sjedenja u kupaćim gaćama na terasi, hoćemo u život! Nas dvoje plus njih dvoje plus svih četverno naše djece. 
Znali smo da će biti intenzivno. Znali smo da London ima previše svega što nas zanima pa smo tako i planirali - ovo je bio samo prvi informativni dolazak. Onako, da šetkamo, da vidimo gdje je šta, da se malo orijentiramo po mjestu i obidjemo ono osnovno. 
Prvi dan je izgledao točno tako. Smještaj, ručak, šetanje. Obišli smo i Williamovo dvorište, nije nas izašao pozdraviti. Malo nepristojno, ali dobro sad. 
Šetnjica je trajala satima, djeca su izdržala, drugi dan je isplaniran od jutra do mraka. Naučili smo zašto je pub uvijek dobra opcija. 
Djeca su izmedju parkova, Buckinghamske palače, Albert Halla, spomenika i ‘vožnje naopačke’ najviše bila oduševljena - golubovima.
Zaključak: dobar plan, još bolja izvedba. 
Pitanje: kako se svi odupru porivu da presele odmah sada odmah?!

Arhiva

Prati me na Facebooku

Maja & Morana – naš Youtube kanal

https://www.youtube.com/watch?v=5D_zxmoABSs&t=10s
Henrik VIII i ja, nakon tri dokumentarca, dvije bi Henrik VIII i ja, nakon tri dokumentarca, dvije biografije i 27 otvorenih tabova, pokušavamo utvrditi je li problem možda ipak bio u njemu.
Jesam li totalno poludila? Ili je ovo napokon realni prikaz mene? Ne znam, provjerite na mom substacku! 🚬😎

Slike su parodija napravljena uz pomoć AI-a, ne’š vjerovat’. Ali ono što nije AI su moje ‘vježbe pisanja’ koje mi donose nevjerojatno puno radosti i veselja, ali mi uporno fali - komentara. 
Čitanost je dobra. Lajkovi su tu. Ali mene zanima SJEDA LI VAM to što dobivate ili ipak ne?
Jesen samo što nije. Sezona bundeva je počela. Ja Jesen samo što nije. Sezona bundeva je počela. 
Ja opet samo s jednim dijetetom idem po farmama i vašarima jer je ona mala-velika sad narasla. 
To je sad valjda ona nadoknada gdje je on uvijek do sada morao ‘dijeliti mamu’. I dočekao je. 😇

Prvih 10 je Tibi, nakon toga idemo ‘down the memory lane’. 🎃🧡🍁
Od kada gleda sadržaj neovisno o ograničenju dobi, Od kada gleda sadržaj neovisno o ograničenju dobi, ništa ju nije impresioniralo kao Sherlock Holmes s Benedictom Cumberbatchom. 
A pošto je muzej stvarno mali, a stvarno ne-jeftin, tata se žrtvovao i pustio nas dvije da idemo same. 
Tibiju je zabavnije u parku (a on je u Londonu stalno pa može otići na miru.)
Skoro si je kupila i njegovu kapu, ali je razum prevladao. Izašli smo zato s posterom moji valjda ima 100x50 cm ili tako nešto. 
Mi svi zapravo volimo Sherlocka, ali mi je zanimljivo da, kao i Poirota, ga nikad nisam čitala. 🫣 
Možda mi je najdraža verzija gdje ga glumi Robert Downey Jr., Morana ne odustaje od ovog suvremenog kao i tata joj, dok se Tibor zadovoljava crtićem Sherlock Yack. 😆 Koji je vama najdraži?
Zadnja slika kaže: “Ne, stvarno, kako misliš ne mo Zadnja slika kaže: “Ne, stvarno, kako misliš ne možemo ostati?!”
Znam da sam dosadna sa slikama iz Londona, ali nem Znam da sam dosadna sa slikama iz Londona, ali nemam ništa za reći u svoju obranu. 
Osim toga da me do sada ovolika euforija nakon jednog grada nikada nije ovako držala. (Čak ni nakon Pariza, a tamo sam bila 3 puta.) 
Camden Town je očekivano šaren, očekivano zabavan, očekivano prepun, očekivano dobre glazbene pozadine i s neočekivano dovoljno prostora da se u njemu zaista chilla, a ne samo turistički prodje kroz njega.
1. rujan je, a to znači samo jedno - Hogwarts. 🦉 N 1. rujan je, a to znači samo jedno - Hogwarts. 🦉
Ne znam koliko će im ostati u memoriji, ali drago mi ne da su barem malo dobili osjećaj što je sve potrebno da bi se napravila ovakva čarolija koja je privukla tolike generacije.
Ja ne znam preletjeti preko informacija. Uopće viš Ja ne znam preletjeti preko informacija. Uopće više ne znam ovlaš se okrznuti o činjenicu i nastaviti dalje. Onako pitko, zabave radi. 
Iako, da budem iskrena, možda nikad nisam ni bila dobra u tome.
Ne mogu samo nešto izguglati. Moram naići na nešto još više zanimljivo, moram znati kontekst, onda otvorim još šest tabova, odem 320 godina unazad, iskopam obiteljsko stablo i 40 minuta kasnije znam daleko previše o nečemu što zapravo nije bilo toliko neophodno za istraživati.
Put u London je to OPET potvrdio. Razgledavanje ove gradčine, sa toliko povijesti, ali i toliko prisutnosti u pop kulturi i suvremenoj politici, doslovno dodje kao gorivo za taj moj problem.
Tower of London? Moram znati gdje je točno bila zatočena Anne Boleyn i ponoviti obiteljske veze. A čekaj, što je s Lady Jane Grey?
Parlament? Dobro, sad moramo saznati sve o Guyu Fawkesu.
HMS Belfast? Zašto je ovaj brod uopće ovdje? I kako su stotine ljudi zapravo živjele na njemu?
Sherlock Holmes? U kojem trenutku izmišljeni stanovnik Londona postane poznatiji od većine stvarnih?
Uvijek postoji još jedno pitanje. I još jedan tab. Ili sedam. 
Ne pomažda mi to sve ulazi i u opis posla. Ne obiteljski život Henrika VIII., već ovo upadanje u ‘zečje rupe’, brzo sklapanje puzzli o pozadini priče, i onda brzo objašnjavanje sve to drugim ljudima. 
Htjeli oni to ili ne.
Što znači da sam ovih dana bila ili najbolji besplatni turistički vodič koji je moja obitelj mogla poželjeti, ili naporna ‘tedka’ koja upravo ubija u pojam četvero djece informacijama koje apsolutno nitko nije tražio.
Teško je reći. 
(Ili ne želim znati! 😂)
Teško mi je objasniti moj stav o Londonu. Nešto s Teško mi je objasniti moj stav o Londonu. 
Nešto slično kao nekad davno, u srednjoj, kada sam se ‘bojala’ otići prvi put u Pariz. Toliko toga sam očekivala i htjela, toliko toga sam znala, da me bilo strah doći i - razočarati se. 
Pogotov jer ja rijetko tražim suvremene verzije tih gradova. 
Ja tražim sve ono što ih je dovelo do toga gdje jesu pa me zna deprimirati raskorak onoga što su bili i onoga što su sada. 
A London je mogao biti samo crvene govornice i hrpa ljudi. 
Srećom - nije. 

Meni je zapravo bilo teško pojmiti da taj London stvarno postoji takav kakav je. I onaj prošli i ovaj sadašnji. Da je sve to tu. U i Sherlock Holmes i Tower. I Anne Boleyn i West End i BBC i William kojem dolazi šogorica. Sve je tu i sve je - istovremeno. 

A povijesni dio je morao ići odmah drugi dan jer meni ne vrijedi sve ovo bez tog dijela. Dijela koji je London učinio nekako mojim iako, realno, nikakve veze s njim nemam. 💁‍♀️

Ali dobro, što je tu je, evo konj. Zapravo tri. I nisu pravi nego drveni, ali nema veze. Oklop od Henrika VIII. je bilo s druge strane samo, vidite, ja kad se zablejim u ono što mi je bitno, zaboravim ponekad slikati. 

Tibi je našao lava i Tibi-ja iz Venecije tako da smo i to riješili. 

Jesam jedina koja ovo teško odvaja od ‘kadra iz filma’? Predivno je i ogromno, a opet - tu je i stvarno je. 

Dok neki traže posao. 

Neki traže neke druge poveznice. 

Srećom ima ljepši nos. I glavu. Mislim, ima LJEPŠU glavu. Ali i IMA glavu, točka. #dadjokes 

Mi i Tower of London. 
Jasno mi je da nekima moje oduševljenje može djelovati suludo i naivno, ali zaista nema potrebe ispričavati se zbog toga. Nije li super što i dalje imamo spospobnost oduševljavati se kao mala djeca?!

Imamo ovakvu i iz Grčke, slikanu 2004. 
Vojnik je imao bolje cipelice tamo. I suknju. 

Jedna za bake i ostalu rodbinu. 

Uvijek najviše volim ove koje ni ne znam da su uslikane. 

Dečki. 

Sretni dečki, kažu oni. 

I dalje nije oklop od Henrika VIII. Jbg. 

Dijete je stalo i obuklo majicu preko sebe. Dobro sam ju naučila. 😎 Nema u bretelama u crkvu! 💪

E, a i dost dobra mi je ova suknja, moram priznati. 💅

Vidiš, kad te slika netko drugi, onda uzmeš sliku i kažeš hvala. Ali zato ond
Ove godine smo odlučili da nećemo zajedno na more. Ove godine smo odlučili da nećemo zajedno na more. Dosta je bilo sjedenja u kupaćim gaćama na terasi, hoćemo u život! Nas dvoje plus njih dvoje plus svih četverno naše djece. 
Znali smo da će biti intenzivno. Znali smo da London ima previše svega što nas zanima pa smo tako i planirali - ovo je bio samo prvi informativni dolazak. Onako, da šetkamo, da vidimo gdje je šta, da se malo orijentiramo po mjestu i obidjemo ono osnovno. 
Prvi dan je izgledao točno tako. Smještaj, ručak, šetanje. Obišli smo i Williamovo dvorište, nije nas izašao pozdraviti. Malo nepristojno, ali dobro sad. 
Šetnjica je trajala satima, djeca su izdržala, drugi dan je isplaniran od jutra do mraka. Naučili smo zašto je pub uvijek dobra opcija. 
Djeca su izmedju parkova, Buckinghamske palače, Albert Halla, spomenika i ‘vožnje naopačke’ najviše bila oduševljena - golubovima.
Zaključak: dobar plan, još bolja izvedba. 
Pitanje: kako se svi odupru porivu da presele odmah sada odmah?!
Izašli smo iz podzemne pod gotičkog diva. (Neo-got Izašli smo iz podzemne pod gotičkog diva. (Neo-gotičkog?) Iste sekunde je krenula kiša. Iako je bila najavljena, kišobran nisam ponijela. 
Mrzim kišobrane. 
I u nadi da ću pronaći mjesto gdje ćemo se skloniti dok prodje, pogledala sam u prozore nasuprot. 
Bili su prazni. Bilo je mjesta. 
I dok smo se probili kroz masu ljudi i pun caffe u prizemlju, gore nas je dočekala gotovo prazna prostorija. 
Poneka osoba. Hrpa kave, šalice i aparata. 
Ovdje se nije mogla kupiti kava. Ali mogla se popiti. ‘Tasting’ kažu oni. 
Možeš popiti kavu, ali ne možeš ju platiti. 
Idealno!
Sklonili smo se od kiše. Uživali u pogledu. Popili kavu i nismo ništa platili. A onda se nebo raščistilo i otišli smo dalje. U park, u šetnju, nazad u podzemnu. 
Male stvari, ha? 😉
Baka je proslavila 80. 🎂 Mjesec prije nje, i druga Baka je proslavila 80. 🎂
Mjesec prije nje, i druga baka je proslavila 80. rodjendan. 
Mi smo se ‘poredili’ jer ne doživi taj rodjendan svatko. A ove dvije apsolutno nisu ‘svatko’. 
Možda živimo u patrijarhatu, ali narode, bojim se da sam ja odrasla u matrijarhatu i to samo takvom. 😉
Sunce, more, koktelčić i… nope. Samo povratak u r Sunce, more, koktelčić i… nope. 
Samo povratak u rutinu, na posao, na trening, u školu. 
Ok, do škole imamo još 10ak dana i bome ćemo ih iskoristiti. 
Ali ova rutina s dizanjem teškog željeza jedina je koja nije prekinuta duže od 10 dana i to samo 2 puta u skoro 2 pune godine. 
Ne volim previše o tome. 
Nekako imam osjećaj da je TOLIKO ‘in’ dizati utege da ne pronalazim nikakvu poveznicu s tim. 
Ne s dizanjem utega, nego s trendom. 
A pošto ima toliko ljudi koji vam mogu dati konkretan savjet i voditi vas kroz to, nemam potrebu reći ni rečenicu više u tom smjeru.
Osim ove: ako psihoterapija nije baš točno ono što ste trebali, a mislili ste da će biti - probajte sa sportom. Do otkaza. Trčanje dok ne umreš (ne lagano joggiranje), dizanje svoje težine (ne roza barbie bučice), udaranje teniskim reketom dok sav bijes ne izadje iz vas. 
Meni se, laički, čini da smo mi žene pune nataloženog bijesa koji nikad i nikako nije prihvatljivo da izbacujemo, a to je ponekad jedini lijek. 
Pa probajte. 
(Ako to ne upali, preporučam alkoholizam.) 💁‍♀️

ŠALIM SE S ALKOHOLIZMOM 🫣
E da, i muž vježba isto. Digne i mene i sebe zajedno, i sad bih se ja trebala natjecati s tim. 😶

© 2017 - All Rights Reserved.