Prošle godine odradili smo najgušću sezonu svatova ikad. Na rasporedu smo imali četvore svatove u deset dana. Niz se nastavlja jer smo, valjda, u onoj dobi kad se svi žene, tako da smo i u ovoj godini odradili već jedne, a čekaju nas još troji. Za sada! Kako sam ja onaj tip koji voli vjenčanja dok do njih ne dođe (pa mi se onda neeee da, pa nisam gladna, pa jesam gladna, pa me žuljaju cipele, pa mi ne paše muzika, pa… nastavi niz), posebno sam bacila kritičko oko u smjeru te drage nam tradicije. Jer svatove baš i ne gotivim, ali brak da. Iako se mnogi iščuđavaj što sam, eto, tako tradicionalna, ja sam nekako uvijek planirala biti u braku. I željela sam to i, na kraju krajeva, jesam u braku. Jesam pomalo alternativna, ali sam i jarac u horoskopu što znači da sam ipak tradicionalist i formalist. Volim da se određene stvari rade na način ‘na koji se trebaju raditi’. Baka mi likuje u pozadini, garant!
Jedno od tih područja gdje sam tehnički formalist je i institucija braka, ali i svega što uz to ide. Smatram da je brak tradicionalna institucija i kao takva zahtjeva odeđene uvjete. Ako bi ti otvoren brak, ako bi ti izlaske svaki vikend, ako bi imao svatko svoje financije i sl. – sve pet, ali nemojte biti u braku. U današnje vrijeme to bar nije problem, prava su gotovo izjednačena. Sad će me poklopit svaka aktivistica za ženska prava, ali što tek dobijem mlade majmune na one koje odbijaju uzet muževo prezime… Kao ti bi se udala, ali njegovo prezime, fuj. Prezime je obilježje pripadnosti, ali ne tako da ti pripadaš kao rob svom mužu, već jedno drugome istim prezimenom. Pa tako i vaša djeca. Ili uzmi dva! Ali apsolutno ne razumijem ona izdrkavanja gdje je brak ‘fuj, udala sam se jer mi je tata rekao pošto sam bila trudna, neću ja njegovo prezime, ja sam svoja žena’. Pa ostani, sestro, svoja u potpunosti pa se nemoj udat i amen. Jer malo ti je girl-power poljuljan samim time što se udaješ jer je tatica rekao, a imaš preko trideset godina i živiš samostalno. Ako želiš tradicionalnu zajednicu, budi u njoj. Nemoj se gurat unutra, a onda srat po njoj. To je kao da platiš 300kn ulazinicu za koncert Lady Gage i onda pljuješ po tome jer mrziš Lady Gagu.
No da se vratimo na divne nam svatove. Koji se uglavnom rade za raju. Pri organiziranju svojih sam se dugo lomila s tom činjenicom – da to jesu moji svatovi, ali nisu baš samo za mene. Kao, moooožeš ti stavit crne stolnjake i zavjese i bordo ruže i puštat Marilyn Mansona, ali maaaalkice će ti gostima biti bed i neće baš znati što sa sobom, kako se ponašati i što raditi. I otići će kući prije deset navečer. I prilagodila sam se, svatovi se rade za goste i zato se valja držat nekog protokola i tradicije. Podržavam odbacivanje svega što mladenci smatraju nepotrebnim, a zadržavanje onoga što im paše. Jer ako izbaciš lažnu mladu, ne vjerujem baš da će biti prolivenih suza u svatovima. Nekako mislim da se raja dovoljno puta ‘trgala’ od smijeha na ‘vid joj dlakavih nogu ahahahaha’ i ‘mi došli kupit drva’. Hilerijus!! Svaki put! Iznova. Ne, nije bilo smiješno ni ovaj put, ni ovaj prije, ni onaj proljetos. Ni nikad. Vrlo vjerojatno je zadnja osoba koja se iskreno iznenadila na izlasku lažne mlade i nasmijala na te fore umrla prije 1927.
Problematični su oni koji svatove, a tako i brak, shvate kao šou za pokazivanje kako se to radi. Nešto poput Severine, recimo. Oh, imaš samo 43 godine i bila si zaručena samo 9 puta i sad ćeš ti nama pokazati kako se prave svatovi jer neće se tamo neka balavica trudna do zuba udat u bijeloj krinolini, a ti ne?! Daj najveću krinolinu na ovim prostorima, ma daj ubaci još tri bijele haljine da se zna tko je mlada. A može i slikanje pod vodom. I u zastavi. I u Hrvatskoj. I u Srbiji. Nije mi jasno samo zašto se nije provozala cijelom Titovom rutom i mahala iz vlaka. Doduše, možda je to HŽ-ova krivica, a ne njena jer, brate, tko bi se vozio od Zagreba do Beograda 9 sati?! Ali dosta o Severini, shvatili ste bit. Ljudi se žene i stari i mladi. I trudni i ne-trudni (da ne kažem nešto uvredljivo). Žene se i oni koji to jako žele, i oni koji ‘ne baš’, i oni koji to rade zbog staraca i sl. I ono što meni nije jasno je – čemu forsiranje? U Hrvatskoj se mogu ženiti i ljudi istog spola, tako da Mara iz Bebrine ne može baš napraviti neviđenu svadbu na ovim prostorima. Čemu onda prosipanje para, vremena, zaduživanje i lažno blještavilo? Znam slučajeve gdje se maldenci znaju nekoliko mjeseci i nisu baš sigurni da bi ostali zajedno, ali – ŠTAŠ! Znam slučajeve gdje ni mlada ni mladoženja ne rade, nemaju gdje živjeti, ali žene se jer – ŠTAŠ! Znam slučajeve gdje starci od mladenaca ne pričaju, ali ona je trudna pa se svatovi prave da se to sakrije iako nitko nema para niti za kapare. Stari će dić kredit jer svatovi se moraju pravit – ŠTAŠ! I tako u krug. I svi idu u svatove, svi uzvanici znaju situaciji, svima je neugodno, a mlada je u najvećoj haljini koja postoji, prešminkana, namontirana, iznajmljena je limuzina za koju će se grebat sića da se plati, sve frendice su u istoj boji, svi frendovi nazdravljaju ‘kraju života mladoženje’, mame su u suzama i sve je onako ‘kako treba biti’. Jasno vam je da ne treba tako biti? Od Severine do Mare iz Bebrine, što je veća potreba isticanja i blještavila, to je sadržaj slabiji. Jer ne rade se svatovi za 600 ljudi iz ljubavi. Iz ljubavi se treba vjenčati. Svatovi se prave za raju. A način na koji se prave dovoljno govori o budućem braku.
I prečesto imam osjećaj da u svemu tome nitko ne razmišlja o braku. Svi su skoncentrirani na ‘sretan završetak’ tako da nitko nema plan što dalje. Jasno vam je da se ne vjenčavate zbog slika i haljine? Jasno vam je da je to predviđeno da traje podugačak period, recimo, zauvijek? I tu opet ulijeće naše veliko hrvatstvo – nitko ni ne razmišlja da se možda ne vjenča u crkvi. Jer u crkvi je, kao, zapravo zauvijek. Ne pokušavam biti cinična, matematika je jako jednostavna – AKO si vjernik, onda se ŽELIŠ vjenčati u crkvi. AKO se vjenčaš u crkvi (jer vjeruješ u sve što ona predstavlja), onda isto tako VJERUJEŠ da razvod braka ne postoji. Osim ako si Thompson, ali to je sada druga priča. Ako NE VJERUJEŠ u razvod braka, onda to znači da, i nakon što se ti vratiš mami jer ti žena kvoca i ne da ti na nogomet, a dijete stalno plače i ne da ti spavat, ti si i dalje vjenčan. Pred BOGOM. I ova balavica što ti je sad cura, a i ova druga koju ćeš oženit kod matičara, sve se to kod Boga ne pika – ti si u braku s ovom prvom. Zauvijek. Zato si se valjda i vjenčao u crkvi, jer si vjernik i jer podržavaš sakrament braka. Koji je gotovo (čitaj: Thompson) neraskidiv. Ne sjećam se kad sam bila u svatovima gdje se vjenčanje nije održalo u crkvi. Sve vjernici. Sve dobri Hrvati. Vole se zauvijek. Šta smo ono rekli, stopa razvoda je sada 50%? Baš čudno. Tko li se to onda razvodi? Thompsone, pa nije valjda opet? Amen.
