Prije dvije i pol godine napisala sam svoj prvi post na blogu. Napisala sam Volontirati neću, izgleda izrevoltirana još jednom odbijenicom u svom profesionalnom životu. I nije to bila bilo kakva odbijenica. Bila je to odbijenica za koju sam mislila da nije moguća –…
Dijete mi zadnje dvije noći jeca u snu. Budimo ju i pokušavamo razgovarati s njom, ali ona tvrdi da joj nije ništa. Ne boli ju ništa, ne mora piškiti, ništa ju ne svrbi, nije ružno sanjala. I onda zaspi i opet jaca. Osim što…
Kreće moje najdraže doba godine. Taman nekako od sredine listopada, kada se ne može više zanemariti jesen, tamo negdje do kraja veljače. U tom periodu obavim šetnje u kojima ti se ruke smrzavaju, nošenje kaputa, pokrivanje dekicom pred tv-om, mirise toplih kava, čokolada, čajeva,…
Uvijek sam se hvalila kako posjedujem onu ‘ako nemaš ništa lijepo za reći, ne reci ništa’. I ne samo to, već sam i s godinama usavršila način na koji se rasipati okolo s forama tako da atmosfera u društvu ostane opuštena, da se svi…
Samo mijena stalna jest, govorio je moj frend Petar Preradović. Iseljenik, također. I to je osjećaj koji me ovdje prati od kada smo došli. Konstantan zadah novosti, konstantan osjećaj da se u svakom trenutku nešto može promijeniti. Nešto ili sve, ovisi o datom trenutku.…
