Akrobat Svaki korijen svake dlačice na tijelu vlastitu poznajem jer samoranjavanje nije više u modi pa smo prisiljeni alternativne prakticirati metode sa delikatnim rasponom vidljivih posljedica. Kolika količina boli poželjna je u prihvatljivom traganju za zvijezdama? Nokti mi neće moći izdržati još dugo jer tupim polako dok upuštam se u beskrajne rasprave sa vlastitim želucem koji, čini mi se, mnogo kukavniji od jetre je koja je spremna podnijeti sve ako ne i više za tebe. Može li te zadiviti moja sposobnost balansiranja na bodljikavoj žici?
Ljubomora Misao zagonetna provlači mi se od tjemena do pupka jer ruke prazne su mi dok te uhvatiti pokušavam u zraku. Kosa ti je nestala odavno a odbijaš ipak moj bunt shvatiti ozbiljno jer crvenokose ti posebno drage bile nisu. Nikada. Osim one jedne koja remeti mi prirodni tijek ciklusa dok adrenalin proždirući me tjera me na smijeh. Voljeti te teško nije koliko uhvatiti tvoj pogled.
Pred zoru Sad pitanja više nema, nema ni odgovora Rekla je tiho tren prije Nego nas je magla progutala nijeme Mislila je gledati u mjesec još satima Sklupčana na dnu sama Niti trepnula nije dok smo nestajali Ljutila se na pjesnike vukove zvijezde I sve što ima nadohvat ruke A nikada nije bilo njezino Umotana u miris nadolazeće zore Tiho je tiho plakala I plela ruke oko moga pasa U nadi da će olovnim stiskom Zadržati blijedeće snove Ležala je cijelu vječnost zamišljena Pomalo izgubljena A ja sam otišao. Otišao bih da nas tren prije Nije magla progutala nijeme.
Alisa s druge strane ogledala Gledala sam u ogledalo tako dugo Dovoljno dugo da me oči zabole Dovoljno dugo da se osuše Boje su se stapale pretapale Obrisi su nestajali Postajali neprepoznatljivi Gledala sam u ogledalo tako dugo Dovoljno dugo da se ne prepoznajem Više nisam bila ona Ona koja me sada gledala Iz ogledala Bila je netko drugi Gledala sam u ogledalo tako dugo Da nisam ni zapazila da se gubim Nestajem I što sam manja ja Tišina je veća
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme Zvijezde su mrtve već neko vrijeme dok se moja nitroglicerinska oštrica prisno priljubljuje uz arterijsku nabreklu venu tu negdje u unutrašnjem svemiru uma. Zvijezde su mrtve već neko vrijeme i samo zbog toga želim ti posljednju zariti krijesnicu duboko duboko u oko da ti dopre do najdalje točke skrivene svijesti i ostane tu kao semafor. Zvijezde su mrtve već neko vrijeme jer bilo je i vrijeme da odapnu jer ona ih ne može razmjestiti kako mogu ja a znaš i sam da drugačije nije onako kako treba biti. Zvijezde su mrtve već neko vrijeme po protokolarnom rasporedu sjede nijeme zamišljene i sjetne i ni sjetile se nisu moje nitroglicerinske oštrice u paralelnom svemiru tvog natečenog mozga. - Sjeti se kako si me gledao!
