Sretan vam Božić svima! I sretan vam roćkas najvažnije osobe u našim životima – mene! Haha, dobraaa. Fora koju prodajem zadnjih petnaestak godina, brat bratu. I ni tad nije bila posebno smiješna, ali ljudi se smiju iz pristojnosti, kako to obično bude u ovo blagdansko vrijeme. Bez obzira što će vam mnogi rođeni u ovo doba reći kako je to križ koji moramo nositi (jeste skužili konotaciju? jeste? smoooothe), ja ću vam reći da seru kvake. Ništa strašno se djetetu ne dogodi osim što mu ostanu traume od vječnog pitanja ‘Kad si rođen? Na Božić? BAŠ na Božić?!’ Ne, rođena sam 14.7., ali volim zaokružiti…?! Jedan poklon ne dobivaju djeca više ni za sv. Nikolu, a kamoli za roćkas + Božić, rođendani se od stoljeća sedmog ionako slave vikendom tako da nije niti relevantno što vam ljudi neće noći BAŠ taj dan, a ipak rođendani u ovo doba imaju jednu simpatičnu konotaciju – okićeni gradovi, upaljene lampice, mirisne čiste kuće i obilje hrane. Kao dijete, uvijek sam si zabrijavala da je to zbog mene. Čak sam planirala i udavati se prvi dan zime, da ostane sve u tom duhu – ali su me božićni domjenci preduhutrili u tome 😉
I evo me, službeno sam u tridesetima. Vrlo sam ozbiljna, naočita i prosperitetna. Ako se riječ ‘prosperitetna’ uopće može koristiti u kontekstu osobe. Po tome odmah vidite i da sam stručnjak na svom području i ambiciozna žena-zmaj, ali dama, prvenstveno. I sarkastična nisam, materem. Pošto moje kolegice, poznanice i instagram frendice sve češće obasipaju moj feed ’30 and fabulous’ fotkama (ipak smo generacija, jelte), uzela sam si za luksuz i odvojila pune četiri minute svoga vremena da razmislim o tome gdje sam to ja došetala sa tridesetom i što me to sve fabulous očekuje. Pune četiri minute imam prvenstveno jer je boljka odraslog života ta da ako želiš tortu za roćkas – moraš si ju napraviti. A uz to i napraviti ručak, francusku, peć pečenku i tako to. Milina! Pa krenimo.
Sa trideset godina naučila sam da stvarno nema smisla ‘natjecati se u življenju’ s drugim ljudima. Jer nikada nemaš pojma što se sve tu zapravo skriva, ali čak i da se ne skriva ništa – to što netko kupuje kavijar za doručak meni ne znači ništa, jer ja, eto, ne volim kavijar. Jednako je tako i sa natjecanjem u držanju linije, zgodnom, a dobrom mužu, najljepšim borom na instagramu i najskupljim poklonom za dijete. Naša sreća ničim nije ovisna o tuđoj. I to sam naučila na teži način – tak kada sam se oslobodila od svega što me uistinu gušilo, uočila sam kako se prvi puta u životu iskreno radujem prijateljičinom promaknuću, kolegičinom kubitku kilograma i općenito tuđem uspjehu tuđoj sreći. Zaista želim da svi budu sretni. I da vidiš kako je odjednom pms slabiji, kako na cesti nisu svi neotesani divljaci, kako ljudi nisu puni sranja. Sve kreće od tebe.
Sa trideset sam također naučila da je zadovoljstvo sobom jedini način do samoostvarenja. Možeš ti keljiti što hoćeš na zid, ali dok ne prihvatiš sebe kakva jesi, piši kući propalo. I ne samo to. Prihvatiti sebe znači i preživjeti sa pet kilograma više, preživjeti sa osrednjim životom, preživjeti sa lošim poslom i nervoznim djetetom. I naučila sam da se nikome ne moram opravdavati. Odluke koje donosim, donosim sama i znam zašto ih donosim. Nitko nema pravo preispitivati ih ili mi pokušavati pokazati da nisam u pravu. Odrasla žena sposobna je sama i pogriješiti – i to je njeno pravo. I zato se nikome ne trebamo opravdavati zašto radimo posao koji radimo, zašto smo u vezi u kojoj jesmo, zašto selimo, zašto imamo troje djece ili nijedno.
Na bolni način sam naučila i to da sa trideset znam koje sve kosti i mišiće u tijelu imam jer spavanje par dana na lošem madracu dovodi do šokantnih rezultata. Isto kao i preforsiranje na fitnesu, a neprospavana noć vuče za sobom nepopravljivu štetu. Jedna noć tulumarenja, zahtjeva valjda 15 dana nadoknade. Sa trideset naučiš da je tijelo uistiu samo mehanizam koji se troši i stari i ako ne vodiš računa o njemu, ono će ti vratiti s kamatama. Naučila sam i da su pravi prijatelji jedino što imaš uz obitelj i da su uistinu rijetki. Naučila sam da ti nitko ne može reći što SVE znači imati dijete i na kakve sve predivne načine mijenja i upotpunjuje tvoj život, ali isto tako da sve to ne znači ništa ako ga imaš prerano ili s krivom osobom. Jedini smisao života je upravo taj banalni – produžetak vrste. Djeca. I zato je biologija osigurala to da takvu ljubav ne možemo pronaći nigdje osim tu.
Sada kad, eto, imam trideset, mogu vam reći da nemam sjajne balone koji će vam reći koliko mi je godina, nemam šljokičasti minić i nisam profi našminkana. Nisam za ovu obljetnicu niti okružena širom obitelji i prjateljima, a bogami, neći ni zapit jer se sutra treba ustati i imati Božić s djetetom. Ali ovaj rođendan je svejedno odlična prekretnica i uistinu je prekretnica. Upravo sam navršila tridesetu puna nade i snage. Prvi puta vjerujem u sebe u potpunosti i uistinu sam sretna. Pijem šampanjac s mužem i nevjerojatnim djetetom u pidžami, u čašama iz Ikee za 2 eura i jednostavno ne mogu reći da mi išta fali. Imam sve! I to je valjda najbolje od svega – voljeti ono što imaš i željeti ono što možeš dobiti. Sa trideset sam naučila da sve što je dobro, a pripada prošlosti treba cijeniti, ali se onda okrenuti dalje i nastaviti. U tom smjeru nema ništa za nas. Sretan mi rođendan, a vama sretan Božić! 🙂
#misusovo
Baš, baš divan tekst! Sretan vam Božić i rođendan i Nova godina i Život 🙂