Dijete odavno spava, a ja navlačim zastore u spavaćoj i onako, dislocirano, gledam u daljinu. I pomislim: “Bože, hoćemo mi sada živjeti ovdje zauvijek? Kao, to je to? Kao, od sada pa nadalje, zauvijek,…
-
-
Uhvatila sam se nedavno da razmišljam da ne znam što bih pisala, a da je isključivo vezano uz naš život u Njemačkoj. Stresni, ali neizbježni trenutci su prošli – našli smo stan, upisali vrtić,…
-
Znam da sam tu poslovicu čula više puta, ali u originalu, na engleskom. I u mlađim danima, potpirena bijesom što se ne nalazim tamo gdje želim, i što se moram gurati u ladice koje…
-
Prije dvije i pol godine napisala sam svoj prvi post na blogu. Napisala sam Volontirati neću, izgleda izrevoltirana još jednom odbijenicom u svom profesionalnom životu. I nije to bila bilo kakva odbijenica. Bila je…
-
Ja spadam u te, najgore. Znate sve one stereotipe, Thompson u srcu, Mate Bulić i gori gora, gori borovina, valja samo ‘naše’, ali ne miče se od Njemačke i sl? E, u te ne…
-
Dijete mi zadnje dvije noći jeca u snu. Budimo ju i pokušavamo razgovarati s njom, ali ona tvrdi da joj nije ništa. Ne boli ju ništa, ne mora piškiti, ništa ju ne svrbi, nije…
-
Samo mijena stalna jest, govorio je moj frend Petar Preradović. Iseljenik, također. I to je osjećaj koji me ovdje prati od kada smo došli. Konstantan zadah novosti, konstantan osjećaj da se u svakom trenutku…
-
Frend je u Singapuru i šalje curi slike. Vadi joj mast, kaže ona. Ja razmišljam na tren kako nema te slike iz Singapura s kojom bi mi se mogla vaditi mast. Lijepo, zanimljivo, drugačije.…
-
Osjećaj koji imaju svi expati, a o kojem rijetko govore je upravo osjećaj smisla. Točnije potraga za smislom. Nekako, u prvim godinama (nadam se) imate osjećaj da ste učinili ogromnu stvar i konstantno vas…
-
Baka mi je poslala četiri poruke u pola sata. Poruke koje se šalju ljudima na rubu živčanog sloma, ljudima koji imaju problem sa hendlanjem stresa, ljudima koji teško pronalaze volju za nastavkom apsurda zvanog…
