Objavila sam simpatičnu sliku svog djeteta na društvenim mrežama. Bila je slatka, jela je riblje štapiće vani, u parku, gledala je samouvjereno u kameru, vragolasto se smješkala i – imala je cijeli rukav umočen…
-
-
Nedjelja je. Sjedim za laptopom i pokušavam napisati tekst. Morana mi skače po glavi već tri sata i dvadest i dvije minute. Kada kažem ‘skače po glavi’, ne pretjerujem. Dijete se doslovno pokušava igrati…
-
Kaže ona meni, mrtva ozbiljna. ‘Bit će ti žao kada ti otkuca biološki sat’. Ja šutim i gledam, ne trepćem. Razmišljam kako bi mi radi dramske napetosti dobro došla cigara da mogu otpuhnuti dim…
-
Kad sam krenula pisati blog, krenula sam iz vrlo jednostavnog razloga – htjela sam iz sebe izbaciti frustracije, htjela sam reći stvari koje su mi na pameti i napokon reći (onima koji žele čuti)…